Portal grada Kaštela - www.kastela.org

Povijest Praznika rada dobro je poznata i lako dostupna svakome. Nije teško doznati što se zbilo u Chicagu 1. svibnja 1886. godine. No, što je bio i što je nama danas Praznik rada? Odgovor na pitanje što je nama Praznik rada danas u velikoj je mjeri odgovor na pitanje što je nama radnik? Je li on netko čiju cijenu treba smanjivati kako bi se povećao profit ili netko čija ekonomska stabilnost doprinosi ekonomskoj stabilnosti države i društva?

Ovaj dan svatko koristi da napomene kako su mu radnici neobično važni - i sindikatima i poslodavcima i Vladi, a svatko se kao, na svoj način, brine za njih...

U Hrvatskoj se počeo slaviti već 1890. godine, a radnici su klicali 'Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi'. Teza koja je i u današnjoj Hrvatskoj mnogima samorazumljiva. No, ubrzo nakon proglašenja 1. svibnja Praznikom rada, počela su ideološka nadigravanja i prepucavanja o tome kome zapravo pripada taj dan.

Prvi svjetski rat imao je velik utjecaj i na Praznik rada. Naime, pobjedom Oktobarske revolucije postao je državnim ideološkim praznikom. Radnici su se na monumentalnim priredbama morali diviti svojim postignućima od prošlog 1. svibnja. Ulicama su paradirale goleme makete telefona, cipela i druge u socijalizmu deficitarne robe. Formalno, sve se činilo u čast i slavu radnika, a taj je radnik u Staljinovom SSSR-u često bio jadnik.

Istodobno, u kapitalističkom se svijetu pronalazi način kako amortizirati opravdane radničke zahtjeve - radnici, odnosno sindikati i poslodavci počinju pregovarati. Malo po malo radnici dobivaju veća prava čime se onemogućavaju veliki socijalni nemiri. Prava koja su tada izborena danas mnogima izgledaju smiješno, no takva su bila vremena. Tada je, primjerice, izboreno pravo na plaćeni godišnji odmor.

Radnici su bili zanimljivi i desničarima, pa je i u Hitlerovom Trećem Reichu slavljen 1. svibnja i uspostavljen je kult radnika. Slično je i danas. Lani su u Berlinu istodobno demonstrirali i ljevičari i desničari. Ljevičari su protestirali protiv zagađenja okoliša i globalizacije, a desničari su istaknuli parolu Posao samo za Nijemce. A svi u ime radnika.

U Hrvatskoj se Praznikom rada manipuliralo i on je ideologiziran nakon dolaska komunista na vlast 1945. godine. Neko se vrijeme djecu pokušavalo naučiti da je farbanje jaja prvosvibanjski, a ne uskrsni običaj. U čast radnika organizirane su vojne parade, sve pod okriljem tada službeno neupitne marksističke doktrine.
Bez obzira na tradiciju dužu od jednog stoljeća, taj praznik u Hrvatskoj još nije ukorijenjen. Naime, osim u službenoj terminologiji, slavi se 1. svibnja, ili češće 1. maj, a ne Praznik rada. Dakle, slavi se datum između 30. travnja i 2. svibnja. To bi bilo isto kao kad bismo slavili datum između 24. i 26. prosinca, a ne Božić.

Glavna je osobina današnjih proslava prehrambenog značenja. Važno je koliko će se besplatnih porcija fažola podijeliti, a još je važnije tko će ih podijeliti. Crveni se karanfil stidljivo vraća u zapučak, iako nije riječ ni o kakvom simbolu komunizma, nego krvi koja podsjeća na 1. svibnja 1886. godine i Chicago.

Taj dan svatko koristi da napomene kako su mu radnici neobično važni - i sindikatima i poslodavcima i Vladi, a svatko se na svoj način brine za njih.

Rad je gotovo iščeznuo iz medijske slike Hrvatske. Rijetko se kad može čuti što je tko uradio, ali zato svakodnevno slušamo što je tko izrekao. Radnici su u međuvremenu nestali, a zamijenili su ih djelatnici i zaposlenici, iako rad i djelatnost nisu ni slični. No, unatoč tome, govori se o izmjenama Zakona o radu, a ne zakona o djelatnostima.

Današnji je radnik iz Hrvatske povezaniji sa svojim kolegom iz inozemstva više no ikad. Cijena rada (zapravo cijena radnika) u, primjerice, Mađarskoj, izravno utječe na priljev stranih ulaganja u Hrvatsku. Domaći sindikati rješenja pokušavaju pronaći virkanjem u radno zakonodavstvo i kolektivne ugovore kakvi su u Europskoj uniji.

U suvremenom svijetu globalizacije kapitala i radnici i njihova prava nužno se globaliziraju, bez obzira na društveno uređenje države. Zato nije više čudno kad u medijima pročitamo da i radnici kineske kompanije protestiraju zbog smanjivanja svojih prava. A nisu čudni ni sve češći i glasniji zahtjevi da se, osim kapitala, treba globalizirati i socijalna solidarnost.

Odgovor na pitanje što je nama Praznik rada danas u velikoj je mjeri odgovor na pitanje što je nama radnik. Je li on netko čiju cijenu treba smanjivati kako bi se povećao profit ili netko čija ekonomska stabilnost doprinosi ekonomskoj stabilnosti države i društva?

Uzmemo li kao primjer najjaču ekonomiju na svijetu, bez obzira na zasluge, SAD na današnju razinu nije uzdigao Andrew Carnegie jučer ili Bill Gates danas, nego mnogobrojni nesiromašni radnici.

Današnji SAD jedna je od rijetkih država u kojoj se ne obilježava Praznik rada. U prošlogodišnjem prvosvibanjskom broju 'Chicago Tribunea', u rubrici kalendar, 1. svibnja 1886. godine u Chicagu nije ni spomenut.

Piše: Mladen Banović (DugiRat.com)